(FOTO)KOLIKO ZAPOSLENIH IMA UNUTAR ZIDINA GRADSKE UPRAVE? STANIVUKOVIĆ KRIJE BROJ KAO ZMIJA NOGE!
Od 31. decembra 2020. godine nikada više u vrijeme mandata Draška Stanivukovića nije objavljen broj zaposlenih u Gradskoj upravi. Tada je pompezno najavljeno predstavljanje lične karte Grada, objavljena su sva imena zaposlenih i njihovi podaci iz diploma, ali od tada do danas o ovoj temi vlada „zavjet ćutanja“.
Na brojna pitanja novinara, aktivista, odbornika u gradskoj Skupštini, koliko tačno zaposlenih ima u Gradskoj upravi nikada nije odgovoreno. Na početku mandata Stanivuković je objavio brojno stanje zaposlenih na svojim društvenim mrežama.
Dodatno, Stanivuković je tada govorio o višku od 200 radnika, pozivajući se na Zakon o lokalnoj samoupravi po kojem je definisano da na 1.000 stanovnika treba da bude maksimalno 3 radnika. To bi u prevodu značilo da za grad od 200.000 stanovnika, koliko po posljednjem popisu ima Banjaluka, Gradska uprava maksimalno može da ima 600 radnika.
Nakon preuzimanja mandata, priča o višku zaposlenih naprasno prestaje. Danas se špekuliše da u Gradskoj upravi radi oko 1.000 radnika, što bi značilo da je Stanivuković tokom svog mandata primio preko 200 radnika i to samo u Gradsku upravu, ne računajući gradska preduzeća. Dodatno, u omiljeno Stanivukovićevo preduzeće za smještanje stranačkih kadrova, Vodovod, zaposleno je novih 100 radnika u protekle tri godine.
Praksa koju je imao SNSD i svi njegovi gradonačelnici je u ovom mandatu nastavljena. Sada imamo zapošljavanje PDP-ovih kadrova, pa tako na čelu Vodovoda imamo ginekologa. Dodatno, ne radi se samo o stranačkim kadrovima, već o Stanivukovićevim drugarima i drugaricama, o čemu smo pisali u slučaju Vedrane Prole, Adriane Basare i ostalih, koji nakon dobijanja posla u Gradskoj upravi postaju i članovi PDP-a.
Kolika je bahatost Stanivukovića, koji ne mari za svoja obećanja iz kampanje 2020. godine, govori i činjenica da je u Gradsku upravu zaposlio i svog omiljenog i privatnog fotografa Sergeja Ćukovića. Ćuković je za Stanivukovića počeo raditi još dok je bio maloljetan. Za razliku od ostalih fotografa koje je Stanivuković mijenjao kao čarape jer nisu ispunjavali njegove visoke standarde, Ćuković se Stanivukoviću očigledno dojmio.
U Gradskoj upravi je prilikom preuzimanja mandata, Stanivuković zatekao profesionalnog fotografa, Aleksandra Čavića, kojeg je u Gradsku upravu primio Igor Radojičić, a Stanivuković ga ostavio na istom radnom mjestu.
Ne sporimo želju Stanivukovića da ima vrhunske fotografije, ali Sergeja Ćukovića bi trebao da plaća iz svog džepa, a ne iz džepa građana, odnosno gradske kase, jer gradska kasa već ima zaposlenog fotografa.
Sergej Ćuković je jadan od mnogih kojeg građani Banjaluke masno plaćaju da bi ispunjavao lične Stanivukovićeve hirove i najbolje oslikava stanje svijesti Stanivukovića koji se od borca protiv nepotizma, korupcije i kriminala, pretvorio i transformisao u kralja svih ovih pojava.
Pijemont tim
