Spiskovi želja ili zaboravljena obećanja? Građani Banjaluke razočarani budžetskim raspravama
U Banjaluci se ovih dana održava javna rasprava o nacrtu budžeta. Građani Banjaluke imaju priliku da kažu svoje mišljenje, te da daju svoje sugestije i prijedloge na sam nacrt budžeta. To je redovna praksa u svim opštinama i gradovima.
Gradskoj administraciji Draška Stanivukovića, koja se zaklinje u transparentnost, bi ovako nešto trebalo da godi i odgovara. Nakon održanih javnih rasprava u nekoliko banjalučkih naselja, vidjeli su da ljudi, ipak, nisu zadovoljni njihovim radom. Mnogo kritika, a jako malo pohvala. Ljudi su tražili osnovne stvari: vodu, čist vazduh, puteve, vrtiće, igrališta za djecu i slično. Međutim, to ne odgovara gradskim vlastima. Posebno menadžerici, koja je javno rekla da ljudi dolaze sa nekakvim spiskovima želja, te ismijala interesovanje ljudi za budžet grada.
Zato su sinoć u naselju Petrićevac doveli svoje podanike, koji su na svaku izgovorenu riječ čelnika gradske uprave aplaudirali, samo da bi nadjačali kritike običnih građana. Oni čak i javnu raspravu, koju bi trebali shvatiti kao saradnju sa građanima, pretvorili u svoju promociju i stranačku tribinu. Ljudi koji ne mogu trpiti kritike i koji očekuju samo ovacije i lovorike ne mogu nikako biti objektivni, a pogotovo na taj način ne mogu biti vlast. Tu o transparentnosti i otvorenosti apsolutno ne možemo govoriti.
Najžalosnije je što su spiskove želja pravili kada su obilazili ljude prije izbora i kada su sakupljali glasove. Tad su sve mogli. Tad su obećanja prštala na sve strane. Sad, kad treba realizovati nešto od toga, sad su to spiskovi želja koji se ne mogu uvrstiti u budžet. U narod i glas naroda se kunu samo kad trebaju svaki glas, a čim zasjednu u svoje fotelje, onda nastupi totalna amnezija i kreće borba ko će uraditi najviše – ali za sebe. A ti narode, i dalje ćuti i trpi i čekaj naredne izbore da opet dođe Draško sa svojom svitom da ti bacu šaku obećanja, od kojih će možda tek ponešto ispuniti.
