(FOTO)Svečana akademija povodom Dana grada: bruka i sramota gradske uprave!
Svečana akademija povodom Dana grada i Dana oslobođenja Banjaluke se više može nazvati priredbom nego akademijom. A i ta priredba je bila puna tehničkih grešaka koje čak i rijetko koja školska priredba ima.
Dobitnici nagrada su pozvani da dođu sat vremena ranije kako bi imali probu. I to je sasvim prirodno, ali… Nikog nije bilo da ih dočeka, da ih uputi gdje će sjediti, kuda se penju na binu, da li se zadržavaju, kako će izgledati uručenje nagrada, da li silaze na istu stranu gdje se penju i sve ono što bi proba trebala da podrazumijeva. Ljudi su bili prepušteni sami sebi, slušali probu muzičara i na kraju su smješteni u neki srednji red, odakle su morali pomjerati druge ljude da izađu kada su dobijali nagrade.
O dobitnicima nagrada i priznanja ni slova. Samo njihova imena i to je kao dovoljno. Zar ne bi bilo lijepo da se bar čuje za šta su dobili nagradu?
Diplomatski skandal sa generalnim konzulom prijateljske i bratske Republike Srbije, Milošem Vujićem, je nezapamćen. On je prosto zaboravljen od strane protokola, pa je stavljen da sjedi sa strane, na kraj reda, gdje su dodatno stavili stolicu kad su vidjeli šta su napravili.
Ali šta o protokolu može znati Ognjen Savanović? Čovjek koji nema nikakvu školu da bi obavljao ovako važne poslove i koji se prema gostima na Akademiji ponašao arogantno i vrijeđao ih. Prvobitno je bio zaposlen kao tjelohranitelj, a šta je sve morao da radi za gradonačelnika da bi prešao u Protokol, to on najbolje zna. Iz Protokola grada su otjerani svi oni koji su nešto znali. Ili su otišli sami, jer su ih Draškovi saradnici, umjesto da ih pitaju za savjet, ignorisali i naređivali im da postave vodu i čaše na sto prije sastanka, što je posao konobara.
Kratki filmovi koji su prikazani su besmisleni. Priča o princezi Banjaluci nedovršena. U filmu o veleizdajničkom procesu, čovjeka koji je optužen u tom procesu, glumi momak sa minđušama u uhu, što su svi komentarisali. Sam film je više služio za promociju tzv. parka oslobođenja, nego što je govorio o samom procesu i ljudima. Ne zna se šta je bio gori krindž, što bi rekli mladi, da li to što je jedan od osuđenih rekao da se baš na tom mjestu treba napraviti park (što je gradonačelnik i poslušao, dabome) ili to što film o veleizdajničkom procesu završava zumiranjem uniforme i grba Vojske Republike Srpske. Možda je miješanje baba i žaba trebalo da ima neku vezu i poruku, ali definitivno zamisao nije dobro prošla niti je dobro prihvaćena.
Kada nestručnim ljudima, koji misle da sve znaju, povjerite organizaciju jednog ovakvog događaja, onda dobijete ovakvu priredbu koja od nas dobija ocjenu dovoljan 2 sa velikim minusom.
