Na današnji dan, kada pravoslavni vjernici obilježavaju Zadušnice i prisjećaju se svojih najmilijih, slika koja ih je dočekala na Novom groblju u Banjaluci izaziva tugu, ali i opravdani bijes. Groblje je zaraslo u travu, neuredno, zapušteno i to baš onda kada bi trebalo da bude najuređenije.
Umjesto pokošene trave, čistih staza i dostojanstvenog izgleda, građani su hodali kroz korov. Ni na dan Zadušnica, kada stotine ljudi dođu da upale svijeće i pomole se, nadležni se nisu udostojili da makar privremeno srede prostor.
Direktor ovog groblja, Aleksandar Milaković, inače suprug Stanivukovićeve bliske saradnice i prijateljice, čovjek je koji je povezan sa namještanjem tendera za nabavku kamena, koji je dobijao upravo otac njegove supruge Nikolije, i to za potrebe klesarske službe koja izrađuje nadgrobne spomenike. (Detaljnije o ovome pročitajte na linku)
Iako Milaković ne ispunjava zakonske uslove da bude na funkciji direktora, to očigledno ne predstavlja prepreku za gradsku vlast.
Rezultat svega danas je pred očima svih – groblje koje više liči na zapuštenu livadu nego na mjesto pijeteta i mira. Građani s pravom postavljaju pitanje: zar je ovo poštovanje koje gradska vlast ima prema onima kojih se sjećamo i mjestima gdje ih sahranjujemo?
Ako se ni za Zadušnice ne može pokazati minimum odgovornosti i poštovanja, šta onda uopšte možemo da očekujemo ostatak godine?
