U ime sina i oca ili kako je Stanivuković poslao ljude na ljude u Dragočaj

U ovoj kolumni Goran Dakić opisao je nedavni događaj u Dragočaju kada su ljudi koji su sa pravom očajni i bijesni jer sedmicama unazad nemaju vodu odlučili da protestom iskažu svoje nezadovoljstvo naišli na ženu koju je Stanivuković poslao na isti taj protest da napravi haos jer nema takta i stida i samo pribrani su je spasili od gnjeva građana. Postavlja se pitanje zašto Drinić, Kresojević, Zolak ili Stanivuković nisu došli među građane nego su poslali ženu i to ženu bez zrna takta.

U nastavku prenosimo kolumnu u cjelosti:

Onaj koji je označen kao glavni krivac za ovaj problem poslao je u Dragočaj, na istu raskrsnicu šaku i po pristalica koje su pokušale da razbucaju proteste ReStarta.

Protest “Oslobodimo Srpsku” u organizaciji opozicionih stranaka u Republici Srpskoj, okupljenih unutar Saveza za promjene, održan je u maju 2016. godine u banjolučkom parku Mladen Stojanović. Kilometar i po dalje, u centru grada, na Trgu Krajine, u isto vrijeme održavao se miting “Srcem za Srpsku – Stop izdaji” vladajuće koalicije SNSD-DNS-SP i to kao odgovor na proteste opozicije.

Prvi ljudi opozicije – a među njima su tada bili Dragan Čavić i Ognjen Tadić – govorili su kako bunu protiv dahija podižu zbog kriminala i korupcije, nezaposlenosti, poskupljenja struje, gaženja radničkih prava, dužničkog ropstva… Nije bilo jasno – ni tada, ni sada – zbog čega je osovina SNSD-DNS-SP organizovala kontramiting, ali se on desio. Svako je na svoju zabavu pozvao koga je imao i mogao.

Danima su mediji pisali o dolascima ekstremističkih grupa, danima su analitičari svih boja, mirisa i ukusa upozoravali na moguće nerede i probleme, danima su se i u jednom i u drugom štabu sabirali autobusi i domaći, banjalučki materijal. Oba mitinga su održana, nereda nije bilo, čak ni najobičnijeg koškanja. Sve je proteklo kako niko nije vjerovao da će proteći. Dva se sveta različita nigdje nisu susrela i policija je mogla da odahne.

Tri i po godine kasnije, u decembru 2019, ista drama, ali ovaj put sa elementima trilera. Miting i kontramiting opet su održani istog dana i to na – istoj lokaciji, u parku Mladen Stojanović. Opozicioni miting organizovan je u znak protesta zbog incidenta u Narodnoj skupštini Republike Srpske kada je ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač udario poslanika Partije demokratskog progresa Draška Stanivukovića, ali i zbog usvojenog Programa reformi.

Nakon zakazivanja ovog protesta, uslijedilo je prijavljivanje skupa udruženjâ veterana koji su podržali čelni ljudi Republike Srpske. Formalni organizatori kontramitinga ovaj put nisu bili ni SNSD, ni DNS, ni SP, ali je svima bilo jasno da su oni i scenaristi, i reditelji, i montažeri. Dva sveta različita bila su odvojena ogradama i zaštitnim bankinama, slavlje je i na jednom i na drugom skupu završeno netom nakon dnevnika i opet nije bilo razbijenih glava, izbijenih zuba i slomljenih noseva.

Pet godina kasnije duh prošlosti je ponovo pušten iz boce, a ovaj put ga je pustio onaj kojeg je u decembru 2019. godine udario ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske. Udruženje ReStart je prije nekoliko dana organizovalo proteste u Dragočaju nadomak Banje Luke zbog višednevne nestašice vode. Magistralni put Banja Luka – Prijedor bio je blokiran pola sata, organizatori protesta su na taj način pokušali da ukažu na problem koji imaju mještani ovog prigradskog naselja (koje se, da zlo bude veće, nalazi u neposrednoj blizini regionalne deponije u Ramićima), a onda se desilo čudo.

Onaj koji je označen kao glavni krivac za ovaj problem – isti onaj mladić kojeg je prije pet godina udario ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske – poslao je u Dragočaj, na istu raskrsnicu šaku i po pristalica koje su pokušale da razbucaju proteste ReStarta. Ovaj put je umalo došlo i do pesničenja, ali na plus trideset i devet u Dragočaju našla se i poneka hladna glava. Bilo je samo dreke, galame i proklinjanja, dok kolac niko nije potezao.

Stanivukovićevi megafoni pokušali su sve da svale na predsjednika Skupštine Grada Banje Luke Ljubu Ninkovića, ali bio je to jalov posao. Siroti Ninković teško da je za nešto kriv – ako je za nešto kriv, onda je kriv što je Ljubo Ninković – i njemu se u ovom slučaju nema šta fakturisati. Sve račune za vodu treba poslati onome ko je tako dobro naučio lekciju od svoga političkog oca i koji je, da bi spasio imidž vječno nasmijanog udarnika, poslao ljude na ljude.