Najnovija najava da će ponovo biti odloženi rasprava i glasanje u Generalnoj skupštini UN o prijedlogu rezolucije o Srebrenici, iznova govori o potrebi da se javnosti objasni zašto će biti nasilje nad Poveljom UN ako Generalna skupština UN uopšte bude raspravljala o navedenom prijedlogu, a kamoli da ga usvoji.
Sve ono što u lapidarnom obliku slijedi u nastavku ima za premisu poštovanje prava, to jest da se u UN-u drži do onoga što propisuje Povelja UN, a ne do onoga što se želi nametnuti nasiljem nad pravom.
Ključna činjenica za pravilno postupanje u UN-u jeste ono što je propisano Poveljom UN. Taj najviši pravni akt međunarodnog prava, njegov svojevrsni ustav, zabranjuje Generalnoj skupštini UN da daje bilo kakve preporuke, a to uključuje i rezolucije, u vezi sa bilo kojim sporom ili situacijom u svijetu, sve dok Savjet bezbjednosti UN u pogledu tog spora ili situacije obavlja zadatke koji su mu povjereni Poveljom UN.
Ova zabrana Generalnoj skupštini UN je propisana ne samo članom 12, nego i članovima 10 i 11. Povelje UN.
Naime, propisujući u članu 10 Povelje UN pravo Generalne skupštine da raspravlja o svim pitanjima i predmetima, odmah zatim taj isti član Povelje propisuje i izuzetak od toga, jer kaže da Generalna skupština ne može davati preporuke, a to znači ni donositi rezolucije, o bilo kojem pitanju ili predmetu o kojem Savjet bezbjednosti UN obavlja zadatke na osnovu Povelje.
I u članu 11 Povelja UN zabranjuje Generalnoj skupštini da o pitanjima održavanja mira i sigurnosti u svijetu koja pred nju iznese bilo koji član UN ne može odlučivati sve dok Savjet bezbjednosti o tim pitanjima raspravlja i odlučuje na osnovu člana 12 Povelje UN.
Savjet bezbjednosti se preko 30 godina u kontinuitetu bavi situacijom u BiH i o tome donosi odgovarajuće rezolucije.
Za protekle tri decenije Savjet bezbjednosti donio je više od 45 rezolucija o BiH, dakle najmanje po jednu rezoluciju svake godine, što već samo po sebi dokazuje da taj organ UN obavlja svoje zadatke u smislu člana 12 Povelje UN, usljed čega prema tom, a i prema ostalim prethodno navedenim članovima Povelje, Generalna skupština UN nema pravo da donosi bilo kakve odluke i rezolucije vezane za BiH.
Ta zabrana svakako uključuje i odlučivanje od strane Generalne skupštine o bilo kojem pitanju vezanom za Srebrenicu i događaje u njoj iz jula 1995. godine.
Međutim, pored svega rečenog, postoje i dva ključna detalja, sadržana u svakoj od preko 45 rezolucija Savjeta bezbjednosti o situaciji u BiH, o kojim detaljima se nedovoljno govori javnosti, iako upravo oni neumoljivo potvrđuju i dokazuju sve prethodno rečeno, to jest da Generalna skupština UN nema pravo da raspravlja niti da donosi bilo kakav akt, a kamoli rezoluciju u Srebrenici.
S obzirom na to da se radi o desetinama rezolucija Savjeta bezbjednosti o BiH, da bih izbjegao ponavljanja navešću samo dva primjera, iz dvije posljednje rezolucije u kojima se Savjet bezbjednosti bavio situacijom u BiH.
Ta dva primjera su sasvim dovoljna, jer sve ono što ću prenijeti u nastavku napisano je i u svim ostalim rezolucijama koje je prije toga o situaciji u BiH, i preduzimanju određenih mjera u njoj, donosio Savjet bezbjednosti.
Dakle, u Rezoluciji Savjeta bezbjednosti, broj 2658 od 2.11.2022. godine, Savjet je odmah na njenom početku odredio da “situacija u regionu bivše Jugoslavije nastavlja da bude prijetnja međunarodnom miru i bezbjednosti i da Savjet stoga djeluje na osnovu Poglavlja VII Povelje UN” i donosi tu Rezoluciju o stanju u BiH i mjerama koje multinacionalne oružane snage imaju pravo preduzeti u BiH radi očuvanja mira i bezbjednosti.
Dakle, to je prvi ključni detalj koji dokazuje da Savjet bezbjednosti na osnovu ovlašćenja iz već pomenutog člana 12 i Poglavlja VII Povelje UN, obavlja svoje zadatke u BiH na osnovu Povelje UN. Zbog toga, sve dok je tako, to jest sve dok Savjet bezbjednosti ne prestane obavljati te zadatke u BiH, Generalna skupština UN, saglasno članovima 10, 11 i 12 Povelje, nema pravo da odlučuje o bilo kojem pitanju vezanom za BiH.
Drugi ključni detalj je završni stav Rezolucije Savjeta bezbjednosti broj 2658 od 2.11.2022. godine. Naime, u tom stavu Rezolucije Savjeta bezbjednosti je određeno da Savjet: “Decides to remain seized of the matter”, to jest da Savjet bezbjednosti odlučuje da on, a ne Generalna skupština, i dalje ostaje da razmatra i odlučuje o predmetnoj materiji vezanoj za BiH.
Sve ovo je na isti način napisano i odlučeno i u Rezoluciji Savjeta bezbjednosti, broj 2706 od 2.11.2023. godine, kao i u desetinama svih ostalih rezolucija koje je prije toga Savjet bezbjednosti donosio o situaciji u BiH.
Time je Savjet bezbjednosti nekoliko desetina puta potvrdio tri ključne činjenice. Prvo, da on u pogledu situacije u BiH u kontinuitetu svake godine obavlja zadatke koji su mu povjereni Poveljom UN.
Drugo, da upravo zbog toga, sve dok Savjet bezbjednosti bude obavljao te zadatke, Generalna skupština UN nema pravo da odlučuje o bilo čemu što se odnosi na situaciju u BiH. I treće, mada ne i manje bitno, svaka odluka koju bi Generalna skupština UN donijela, a kojom bi se išlo ka usvajanju bilo kakve rezolucije o Srebrenici, bila bi flagrantno i teško kršenje Povelje UN, njenih članova 10, 11 i 12, kao i navedenih rezolucija Savjeta bezbjednosti UN.
(BN) Foto: AP
